Cijevne spojnice, cijevi, brtve, te drugi cijevni elementi, se u mehatronici, osim transporta medija upotrebljavaju za prijenos tlaka ili topline posredovanjem medija koji se u njima nalazi. Cijevi se povezuju međusobno cijevnim spojnicama, a mogu biti rastavljivo ili nerastavljivo spojene. Najčešće spojnice su; zavarivani spojevi, prirubnice, naglavci (kolčaci), navoji i sl. Trajni spojevi su lemljeni i vareni. Cijevi su “šuplji“ elementi, najčešće kružna presjeka, razmjerno tankih stijenki, debljine višestruko veće od širine. Upotrebljavaju se za transport kapljevina, tekućina, plina, pare i sipkih materijala. Cijevi mogu biti krute ili savitljive. Elementi cjevovoda, a isto tako i cijevni spojevi, mogu biti izrađeni od različitih vrsta materijala; željeza, čelika, bakra, olova, keramike, stakla, plastike, gume... Čelični cijevni spojevi su čvrsti i podnose najveće tlakove, a neki su otporni na koroziju. Oblici i veličine cijevnih spojnica mogu biti različiti, s obzirom na svrhu korištenja. Brtve su bitni dijelovi cijevnog spoja da bi zatvorile cijevni vod, i tako spriječile prolazak medija na spojevima cijevi. Statička brtva je za višedijelne posude pod tlakom ispunjenog sredstvom, odnosno za brtvljenje rastavljivog spoja cijevi. Brtva je od mekšeg materijala od onoga s kojim je u dodiru. Može biti metalna ili nemetalna a materijal brtve mora biti otporan na utjecaj medija. Prilikom konstrukcije cjevovoda treba obratiti pažnju na pravovaljane norme. One daju gotova rješenja i temelj za daljnju upotrebu. Za elemente cjevovoda su „nominirane poprečne dimenzije“ i kakvoća materijala.