Rana predstavlja ozljedu ili oštećenje tkiva, sluznice i organa, koje nastaje uslijed djelovanja složene interakcije između upalnih medijatora i stanica. Proces cijeljenja počinje odmah po nastanku oštećenja. Početna procjena rane ključna je u klasifikaciji rane, na temelju koje se planira liječenje i optimiziraju ishodi. Rane se prema bakterijskom opterećenju klasificiraju kao čiste, rane s niskom razinom kontaminacije, kontaminirane i rane s visokom razinom kontaminacije (prljave, infektivne). Identificiranje točnog uzroka sporog cijeljenja rane je i klinički i mikrobiološki izazov, a liječenje zahtijeva sustavni pristup. Infekcija rane uključuje prisutnost replicirajućih mikroorganizama unutar rane koji dovode do ozljede tkiva. Razvoj infekcije ovisi o razini mikroorganizama, virulenciji, mikrookolišu, funkcionalnoj sposobnosti domaćina i mehanizmu nastanka ozljede. Pojava infekcije povezana je s ranama u rasponu od traumatskih poderotina kože i opeklina do kroničnih ulkusa i komplikacija nakon kirurškog zahvata i implantatima. Uzročnici infekcije rane mogu potjecati iz različitih izvora. Stafilokoki i streptokoki se najčešće susreću u vanbolnički stečenim površinskim ranama, a u bolničkom okruženju najčešći uzročnik je Staphylococcus aureus otporan na meticilin. Infekcije se najčešće javljaju kod kroničnih rana, a liječenje se temelji na utvrđivanju uzroka, primjeni odgovarajuće antibiotske terapije i provođenju toalete i njege rane prema smjernicama. Učinkovito liječenje kroničnih rana je kompleksno, a maksimiziranje ishoda zahtijeva visoku razinu znanja i vještina zdravstvenih djelatnika.