Epilepsija je kronična nezarazna bolest mozga, od koje boluje oko 50 milijuna ljudi u svijetu. Epilepsiju karakteriziraju rekurentni napadaji, kratke epizode nevoljnih pokreta koji mogu biti parcijalni ili generalizirani, te popraćeni gubitkom svijesti i inkontinencijom urina i stolice. Klasifikacija i podjela epilepsije i epileptičkih sindroma je ključna u procjeni pojedinca koji ima napadaje i daje informacije o popratnim bolestima i rizicima za razvoj istih. Epizode napadaja rezultat su prekomjernog električnog pražnjenja u skupini moždanih stanica, a napadaji mogu varirati u odnosu na težinu i učestalost pojave. Strah, nerazumijevanje, diskriminacija i društvena stigma prate epilepsiju od same pojave bolesti, a prisutna je i danas u mnogim zemljama, neovisno o napretku liječenja i razumijevanja epilepsije. Stigma značajno utječe na kvalitetu života oboljelih i njihovih obitelji. Osobe s epilepsijom često imaju popratna stanja i bolesti, što zahtjeva pažljivo upravljanje i strogu kontrolu, jer u suprotnom može doći do razvoja neželjenih događaja i ishoda. U postizanju kontrole nad epilepsijom i napadajima ključna je samokontrola bolesnika i aktivna uključenost njegove obitelji, što se postiže kontinuiranim edukacijama od strane zdravstvenih djelatnika. Oko 30 % oboljelih od epilepsije također boluje od pridruženog poremećaja ili bolesti mentalnog zdravlja, poput depresije, shizofrenije ili bipolarnog poremećaja. Pridruženi poremećaji mentalnog zdravlja značajno pogoršavaju stanje epilepsije, dok epilepsija također negativno utječe na stanje mentalnog zdravlja, što dodatno komplicira liječenje. Poremećaji mentalnog zdravlja i epilepsija povezani su sa sniženom kvalitetom života bolesnika. U osoba starije životne dobi i osoba s poremećajima mentalnog zdravlja učestalost epilepsije je značajno veća u odnosu na druge dobne skupine i populaciju osoba bez prisutnih psihičkih poremećaja, što povećava potrebu za smještajem u specijalizirane ustanove i pružanje dugotrajne skrbi.