Bazeocelularni karcinom je najučestaliji tumor kože. Obilježen je sporim rastom i slabim metastatskim potencijalom. Ukoliko se ne liječi može prodrijeti u dublja tkiva, mišiće ili kosti. Pojavljuje se najčešće na mjestima koja su izložena Suncu, obično na licu, iznad zamišljene crte koja spaja kutove usana i ušne resice. Bazeocelularni karcinom započinje kao mala, čvrsta izraslina uzdignuta na koži koja ne zacjeljuje. Postoji sedam oblika bazeocelularnog karcinoma kože- nodulo-ulcerozni bazeocelularni karcinom, pigmentni bazeocelularni karcinom, fibrozirajući bazeocelularni karcinom, superficijalni bazeocelularni karcinom, premaligni fibroepiteliom, sindrom nevoidnog bazeocelularnog karcinoma i linearni bazeocelularni nevus. Dijagnosticiranje bazeocelularnog karcinoma radi na temelju pregleda, dermatoskopije i uzimanjem uzoraka kože odnosno biopsijom, ekscizijom kompletne promjene i patohistološkom analizom bioptata. Bazeocelularni karcinom sporo raste i rijetko se metastazira te ga je lakše liječiti dok je još mali. U liječenju se koristi velik broj metoda. Svaka metoda ima svoje prednosti i nedostatke. Najbolji i najčešći način za uklanjanje je kirurškom ekscizijom. No, niti jedan od načina ne uklanja u potpunosti mogućnost za nastanak recidiva. Postoje i drugi načini liječenja bazalioma: krioterapijom, kiretažom, fotodinamskom terapijom, radioterapijom, lokalnim citostaticima 5-fluorouracilom, interferon alfa-2b i imunomodulatorima, liječenje CO2 laserom, oralnim retinoidima, vismodegibom (biološkim lijekom) te 5% imiquimodom.