| Abstract | Shizofrenija je psihička bolest koja dovodi do poremećaja moždane funkcije te se manifestira različitim i karakterističnim simptomima. Obilježena je manjkavom percepcijom, idejama koje nisu logički povezane, bizarnim poremećajima motoričke aktivnosti, a osjećaji su neprimjereni i površni. Rizik obolijevanja od shizofrenije najveći je u muškaraca između 15. i 34. godine, dok je u žena između 25. i 34. godine. Prema podatcima SZO od shizofrenije boluje 45 milijuna ljudi diljem svijeta, a učestalija je u urbanim područjima. Najveći rizik obolijevanja od shizofrenije imaju osobe čiji bliski srodnici boluju ili su bolovali od nje, a što su srodnici bliži i rizik je veći. Postoje pozitivni, negativni i kongitivni simptomi shizofrenije. Prema MKB-10 razlikujemo; paranoidnu, hebrenu, katatonu, nediferenciranu, postpsihoznu, rezidualnu, jednostavnu shizofreniju, kao i druge shizofrenije i nespecifiranu. Jasan uzrok ove bolesti nije poznat te se liječenje temelji na eliminaciji simptoma bolesti. U liječenju shizofrenije provode se farmakoterapijske, psihoterapijske i socioterapijske metode. Temelj liječenja su antipsihotici.
Rezidualna shizofrenija obilježena je prisutnosti samo negativnih simptoma koji utječu na motivaciju, govor, emocije sreće. U shizofreniji i ostalim mentalnim poremećajima i bolesti uz farmakoterapiju i ostale metode liječenja, važno je istaknuti prehranu. Prehrana bolesnika oboljelih od shizofrenije trebala bi biti obogaćena voćem, povrćem, omnega-3 masnim kiselinama, vitaminima i mineralima. Bitno je naglasiti i sestrinsku skrb, jer su upravo medicinske sestre osobe koje najviše vremena provode sa bolesnicima, one trebaju graditi odnos povjerenja i educirati bolesnike i njihove obitelji. |
