Cilj je ovog rada opisati, temeljem dostupne literature, dječje razumijevanje bolesti i smrti te ulogu obitelji i medicinske sestre u tom procesu. Svako dijete, u bilo kojoj dobi, ima svoj jedinstveni koncept bolesti i smrti. Za smrtno bolesno dijete, prošla iskustva sa smrću, kao i njegova ili njezina dob, emocionalni razvoj i okruženje, ono su što najviše utječe na djetetov vlastiti koncept smrti. Shvaćanje smrti kao dijela života je teško, ali može pomoći u ublažavanju straha i zbunjenosti povezane s njom. Suočavanje sa smrću mora se provoditi unutar kulturnih uvjerenja i običaja obitelji. Razvojna je dob širok pojam koji se koristi za opisivanje zrelosti razvoja misaonog procesa. Djeca mogu biti više ili manje zrela u svom razmišljanju i obradi informacija od ostalih u sličnoj dobi. Većina onoga što znamo o tome kako i kada djeca počinju shvaćati smrt proizlazi iz istraživanja sa zdravom djecom. Manje pouzdani, dostupni podaci o kronično tjelesno bolesnoj djeci i umirućoj djeci ukazuju na neka odstupanja i manje zrelim konceptima smrti. Nekoliko čimbenika utječe na razumijevanje bolesti i smrti kod djece, a to su kognitivni razvoj i izloženost bolesti i smrti, dok religija i kultura, prema istraživanjima, u tome imaju nešto manju ulogu. Medicinska sestra, osim što sama može sudjelovati pri pojašnjavanju pojmova, može educirati roditelje koji je najbolji pristup i način komunikacije s njihovim djetetom. Ova je tema još uvijek zapostavljena i poprilično neistražena. Ne bi se trebalo izbjegavati davanje informacija djetetu o bolesti i smrti jer su one prirodne i dio su života, a razumijevanje ovakvih pojmova može pomoći i u daljnjem razvoju djeteta.