U ovome radu opisan je kontekst vremena u kojem teoretičarke žive i educiraju se. Može se primijetiti da je svaka od njih imala drugačije obrazovanje i drugačiju okolinu u kojoj žive i rade. Sve to utjecalo je na njih i na oblikovanje njihovih teorija zdravstvene njege. Florence Nightingale je prva teoretičarka o kojoj se piše i smatra se začetnicom modernog sestrinstva. Njena teorija bazira se na okolinskim čimbenicima koji utječu na bolesnika. Nakon nje dolazi Wiedenbach koja govori da je vrlo bitno da medicinske sestre imaju znanje i empatiju, a ne samo praksu. Virginia Henderson opisuje zadovoljenje osnovnih ljudskih potreba, a s njom je povezana i teorija motivacija Abrahama Maslowa. Dorothy Johnson teoriju bazira na ponašanju medicinskih sestara koje mora poticati pozitivno ponašanje bolesnika. Nancy Roper opisuje se slično kao Henderson jer njene životne aktivnosti uvelike nalikuju osnovnim ljudskim potrebama. Orem se bazira na samozbrinjavanju, a ANA na tretiranju aktualnih i potencijalnih zdravstvenih problema. Tijekom povijesti pojavljuju se još neke teoretičarke koje nikako ne smijemo zanemariti.