Multipla skleroza je najčešća demijelinizacijska bolest središnjeg živčanog sustava. Bolest je karakterizirana autoimunom upalnom destrukcijom mijelina i oštećenjem aksona. Uzroci većine primarnih demijelinizacijskih bolesti nisu poznati, ali se smatra da nastaju kao rezultat međudjelovanja okoline i genetike. Mijelinska ovojnica obavija živčano vlakno u perifernom i središnjem živčanom sustavu. Po sastavu je mijelinska ovojnica građena od masti i bjelančevina te je njezina najveća i najvažnija uloga da omogućuje brzo širenje električnog impulsa živčanim vlaknima. Kod oštećene mijelinske ovojnice smanjuje se brzina širenja električnog impulsa, ili se širenje električnog impulsa prekida pri čemu nastaju različiti neurološki ispadi i razvijanje bolesti poput multiple skleroze. Za dijagnozu multiple skleroze je potreban određeni dio vremena u kojem se uzimanjem anamneze i pretragama gledaju svi simptomi i nalazi. Simptomi koji se pojavljuju kod multiple skleroze su vidni, motorički, osjetni, kognitivni te simptomi poremećaja koordinacije, ravnoteže, mokrenja, stolice i seksualnih funkcija. Nalazima snimljenom magnetnom rezonancom mozga i vratne kralježnice te lumbalnom punkcijom dijagnosticira se multipla skleroza. Na temelju dijagnoze ordinira se terapija, a propisuju se imunomodularni lijekovi. Multipla skleroza se pojavljuje u jednom od četiri klinička oblika (relapsno-remitentni, sekundarno-progresivni, primarno-progresivni, progresivno-relapsni) koji su važni u kliničkoj praksi zbog donošenja odluke o načinu liječenja. Medicinska sestra kao član multidisciplinarnog tima ima vrlo važnu ulogu u edukaciji i pružanju psihosocijalne pomoći od samog početka postavljanja dijagnoze pa tijekom cijele bolesti jer provodi najviše vremena s bolesnikom.