Opekline su jedne od najčešćih traumatskih ozljeda koje mogu uzrokovati trajna oštećenja sluznica, kože, potkožnog tkiva i dubokih tkivnih struktura, a nastaju štetnim djelovanjem patogene količine kemikalija, topline, zračenja ili elektriciteta na površini ljudskog tijela. Opasnost od ozljede je uvijek prisutna (radno mjesto, na ulici, u kuhinji, u kupaonici..), ali se na mnoge može preventivno utjecati boljom zaštitom na radu te općom edukacijom javnosti. Opekline se mogu podijeliti na četiri stupnja prema dubini oštećenja, a prilikom određivanja oštećene površine obično se koristi Wallecovo pravilo devetke. Odmah po bolničkom prijemu bolesnika procjenjuje se stupanj oštećenja, a liječenje se provodi prema općem algoritmu procjene i zbrinjavanja bolesnika. Najvažnije je osigurati prohodnost dišnog puta, ventilaciju, hemodinamsku stabilnost i kirurški zbrinuti nastalu opeklinu. Primarna kirurška obrada podrazumijeva procjenu dubine i veličine opekline, zaštitu protiv tetanusa i debridman rane. Lokalno liječenje počinje s previjanjem, uz strogo poštivanje mjera asepse i antisepse, kako bi se rizik za unošenje infekcije smanjio na minimum, nakon čega se apliciraju obloge po odredbi nadležnog liječnika. Intenzivna skrb bolesnika s teškim opeklinama odvija se u prvih 36 sati od nastanka opekline. U ovom razdoblju najvažnije je osigurati intravensku nadoknadu tekućine i pratiti diurezu, zbog mogućeg nastanka opeklinskog šoka, koji je ujedno i najteža komplikacija. Zdravstvena njega bolesnika s opeklinama je vrlo opsežna i zahtjevna te obuhvaća svakodnevnu suradnju multidisciplinarnog tima u kojem je naglašena važnost medicinskih sestara/tehničara koji najviše vremena provedu uz pacijenta. Rana rehabilitacija je veoma važan proces za što kvalitetniji oporavak bolesnika. U fazi rehabilitacije se smanjuju ili u potpunosti otklanjaju površinske ozljede kao i sistemske posljedice opeklina, bolesnikov potencijal fizičkog i psihičkog oporavka se maksimalno iskorištava i na taj način se suočava s bolešću, ponovno dobiva osjećaj vrijednosti i samopouzdanja, te u što kraćem vremenskom periodu iznova postaje samostalan član zajednice.