Cilj ovog rada je opisati detaljne postupke kardiopulmonalne reanimacije odraslih i djece. Razlike u postupcima KPR kod tima 1 i tima 2. Izvanbolnička hitna služba dio je javnog zdravstvenog sustava. U njoj rade organizirani, brzi, spretni i stručni ljudi. Jedno od najhitnijih stanja u izvanbolničkoj hitnoj službi je srčani zastoj, to je posebno osjetljivo kada su u pitanju djeca. Na prvom mjestu je najbitnija reakcija pozivatelja u pomoć, zatim kvalitetan rad dispečera i brzo alarmiranje najbližeg tima. U radu će biti opisane uloge tima 1 i tima 2 izvanbolničke hitne službe, te razlike u njihovim ovlastima. KPR je tehnika kojom pokušavamo održati život i pružati kontinuiranu opskrbu kisika kako bi se spriječilo daljnje oštećenje mozga. Mozak može ostati bez kisika četiri minute, ako je bez kisika sedam minuta, nastaje bezpovratna šteta. Iznenadni srčani zastoj nastaje kada srce iznenada prestane „pumpati“ krv zbog poremećaja srčanih impulsa ili u zadnjoj fazi srčanih bolesti kada dolazi do slabijeg protoka krvi prema srcu te odumiranja jednog djela srčanog mišića. Što brža defibrilacija VT/VF srčanog ritma pospješuje mogučnost povratka pacijenta u sinus ritam. Postupci KPR-a kod odraslih, novorođečadi te djece se razlikuje.Reanimacija odraslih se započinje ako nema znakova života vanjskom masažom srca na sredini prsnoga koša 100-120 kompresija u minuti,dubina pritiska mora iznositi 5cm, te se reanimira u omjeru od 30 kompresija nakon čega slijede 2 upuha.Razlika kod reanimacije djeteta je u 5 inicijalnih upuha te omjer kompresija iznosi 15 potisaka i 2 upuha.Bitne razlike postoje i u snazi isporučenog šoka, kako kod odraslih osoba, tako i kod djece te novorođenčadi.