Eugen Bleuler je uveo termin shizofrenija. Shizofrenija je duševna bolest koja posljedica biokemijskih poremećaja u mozgu i koja dovodi do poremećaja važnih psihičkih funkcija i ponašanja, s izrazitim oštećenjima socijalnog, radnog i obiteljskog funkcioniranja. Shizofrenija je univerzalna bolest, što znači obolijevaju i djeca i odrasli. Podjednako se javlja u svim dijelovima svijeta i u svim kulturama. Smatra se da je shizofrenija učestalija u gradovima, nego na selima, zbog urbanog načina života, ali to ne možemo postaviti kao činjenicu jer je veći broj oboljelih od shizofrenije u gradu otkriven zahvaljujući boljoj dijagnostici nego što tu mogućnost dijagnosticiranja imaju na selima. Stopa prevalencije iznosi od 0,5 do 1%, a prosječni je rizik obolijevanja oko 1% opće populacije. Očekivana životna dob oboljelih je u prosjeku 20 do 30 godina kraća u odnosu na opću populaciju. Razlog tome je u relativno velikom broju suicida u shizofrenoj populaciji, kardioloških nuspojava antipsihotika te obolijevanju od drugih bolesti prelazeći tako u komorbidno stanje. Početak bolesti se najčešće javlja u adolescenciji i tijekom mlađe životne dobi, u prosjeku od 15. do 24. godine života. Ako se početak bolesti javi prije adolescencije, govorimo o shizofreniji s ranim početkom, a ako se javi nakon 45. godine života, govorimo o shizofreniji s kasnim početkom. Stopa incidencije iznosi 10 do 40 na 10 000 stanovnika godišnje. Incidencija je viša kod osoba s pozitivnom obiteljskom anamnezom, među migracijskim stanovništvom, osoba koje žive u urbanim područjima, konzumentima marihuane, onih sa nižim socioekonomskim statusom, rođenih u zimi i proljeće, sa stresnim životnim događajima te kod onih sa intrauterinim, porođajnim i postporođajnim komplikacijama. Sama etiologija nastanka shizofrenije je nepoznata. Postoje mnogobrojne teorije u nastanku shizofrenije, ali nijedna ne objašnjava njezin uzrok u potpunosti niti se može dokazati u svakog shizofrenog bolesnika. Shizofrenija nastaje složenom interakcijom između bioloških, socijalnih i psiholoških čimbenika. Liječenje shizofrenih bolesnika je dugotrajan proces koji se odvija između obitelji i medicinskog osoblja, sa pacijentom u sredini. Terapijski plan uključuje psihoterapijske, socioterapijske te biološke metode liječenja. Medicinska sestra je najbliža pacijentu i njegovoj obitelji te na taj način najprije uočava promjene u ponašanju. Zato se ističe važnost edukacije i poznavanja nuspojava antipsihotika.