Karcinom je sistemska, izrazito heterogena i složena bolest koja zahtijeva kvalitetnu skrb koju treba pružati multidisciplinarni tim visokokvalificiranih zdravstvenih djelatnika. Kada se dijagnosticira karcinom, on utječe i na oboljelog od raka i na cijelu bolesnikovu obitelj. Otvorena komunikacija igra važnu ulogu i za pacijente i za obitelj na njihovom putu suočavanja s ovom bolesti. Onkologija nudi pacijentima s karcinomom sveobuhvatan i sustavan pristup liječenju i zdravstvenoj njezi, koji obuhvaća cijeli spektar bolesti, uključujući istraživanje, prevenciju, dijagnozu, liječenje, rehabilitaciju te suportivnu i palijativnu skrb, čime se nadopunjuju skupovi vještina specijalista za karcinom iz drugih disciplina. Komunikacija je višedimenzionalan, višefaktorski fenomen i dinamičan, složen proces, usko povezan s okolinom u kojoj se dijele iskustva pojedinca. Onkološki bolesnici žele informacije o svojoj bolesti kako bi donijeli odluke o liječenju karcinoma i, u konačnici, kako bi živjeli svoj život potpunije. Često su informacije koje onkolozi dijele s pacijentima ozbiljne prirode i mogu izazvati snažne emocije kod pacijenata i obitelji. Učinkovita komunikacija zahtijeva od onkologa i medicinskih sestara prenošenje informacija na način koji pacijenti mogu razumjeti, upravljanje emocionalnim odgovorima na pružene informacije i pomoć pacijentima u donošenju ispravnih medicinskih odluka. Učinkovite komunikacijske vještine zdravstvenih djelatnika ključne su za učinkovito pružanje zdravstvene skrbi i mogu imati pozitivne rezultate uključujući smanjenu tjeskobu, krivnju, bol i simptome bolesti. Alternativno, neučinkovita komunikacija može uzrokovati osjećaj tjeskobe kod onkoloških bolesnika i povezana je s povećanom neizvjesnošću te nezadovoljstvom skrbi, povećanjem nepridržavanja preporučenih režima liječenja i povišenjem stopa depresije i anksioznosti. Komuniciranje na odgovarajući način i prepoznavanje potreba pacijenata ključni su za pružanje visokokvalitetne skrbi.