Karcinom želuca peti je najčešće dijagnosticirani karcinom i treći vodeći uzrok smrti od karcinoma u svijetu. Pristupi liječenju oboljelih uključuju kirurške, farmakološke, nefarmakološke metode liječenja te pružanje palijativne skrbi u terminalnoj fazi života. Rizični čimbenici za razvoj karcinoma želuca uključuju životne navike, profesionalne izloženosti, infekcije, izloženost zračenju, prethodne operacije želuca i genetsku predispoziciju. Dijeli se na intestinalni i difuzni, a prognoza ovisi o vrsti karcinoma, općem stanju bolesnika i prisutnim čimbenicima rizika. Resekcija želuca zbog zloćudne bolesti je osnova liječenja, a provodi se s ciljem uklanjanja tumora uz očuvanje zdravog tkiva i potpune funkcionalnosti. Unatoč stalnoj medicinskoj skrbi i složenim režimima liječenja, bolesnici se suočavaju s lošom prognozom i izazovima u procesu skrbi i liječenja. Višestruke potrebe ovih bolesnika povećavaju potrebu za multidisciplinarnom, kontinuiranom i sveobuhvatnom zdravstvenom skrbi, što predstavlja jedno od prioritetnih područja zdravstvene skrbi oboljelih od karcinoma. Neovisno o strategijama i metodama liječenja koje se provode, gotovo se svi bolesnici suočavaju sa smanjenjem kvalitete života i simptomima, najčešće s gubitkom tjelesne težine, učestalim mučninama i boli te psihosocijalnim poremećajima i teškoćama. Sestrinske intervencije usmjeravaju se ovisno o procjeni potreba, individualno kod svakog bolesnika i u odnosu na sva aspekte života. Planiranje zdravstvene njege temelji se na objektivnim i subjektivnim podacima, na temelju kojih se formuliranju sestrinske dijagnoze, definiraju ciljevi i određuju postupci. Ključne sestrinske intervencije koje se provode kod osoba s karcinomom želuca su procjena i upravljanje boli, nutritivna podrška, kontrola i suzbijanje mučnine i povraćanja, praćenje i uočavanje komplikacija, edukacija bolesnika i obitelji te pružanje psihosocijalne podrške.