Spolno prenosive infekcije nastaju uslijed spolnog kontakta pri kojemu patogen ulazi u organizam domaćina, a njegovim djelovanjem dolazi do razvoja zdravstvenog stanja koje se definira kao spolno prenosiva bolest. Razlikovanje ovih pojmova važno je za planiranje učinkovitih mjera prevencije, pravovremene dijagnostike i odgovarajućeg režima liječenja. Prevalencija spolno prenosivih bolesti različita je u odnosu na različite populacijske skupine, a mijenja se ovisno o virulenciji specifičnog uzročnika i prisutnim čimbenicima rizika. Rizično spolno ponašanje glavni je prediktor spolno prenosivih infekcija i bolesti. Neadekvatno liječenje može rezultirati razvojem komplikacija i dugoročnih posljedica, poput neplodnosti, spontanih pobačaja i komplikacija tijekom trudnoće i porođaja. HPV je najčešća spolno prenosiva infekcija, a virus prisutan kod većine spolno aktivnih ljudi. Identificirano je oko 200 tipova virusa, oko 40 ih izaziva infekcije genitalnog trakta, a oko 20 ih je povezano karcinomom grlića maternice. Postavljanje dijagnoze zahtjeva anamnezu i fizikalni pregled, a prevencija se temelji na edukaciji i cijepljenju. Cjepiva protiv HPV-a su učinkovita i sigurna. Preporučena su za sve djevojčice i dječake prije početka spolne aktivnosti. Provođenje mjera prevencije i intervencija usmjerenih na smanjenje rizičnog ponašanja u populaciji nužne su za očuvanje zdravlja, posebno adolescenata i mladih ljudi. Intervencije prevencije provode se na razini pojedinca, rizičnih skupina i cijele populacije, a najvažnijom intervencijom smatra se edukacija. Programe edukacije i informiranja je potrebno jednakim intenzitetom usmjeriti na mlade koji su nisu seksualno aktivni s ciljem povećanja svijesti o važnosti prakticiranja sigurnog seksa, kako bi zaštitili i sebe i druge.