Bolesnik s potrebama za palijativnom skrbi je svaka osoba s aktivnom progresivnom bolesti kod koje liječenje više nije moguće, kod koje je prognoza ograničena ili ima smrtni ishod. Kontrola boli, smanjenje neugodnih simptoma gastrointestinalnog sustava i ostalih koji se javljaju te ublažavanje psihičkih, fizičkih i duhovnih poteškoća je nužna. Ublažavanje navedenih teškoća je potrebno zbog postizanja optimalne kvalitete života do kraja života. Hrana i voda su dvije od četrnaest osnovnih ljudskih potreba. Osoba kada je bolesna, izgubi želju i potrebu za hranom i tekućinom, a takva stanja najčešće dovode do pothranjenosti i dehidracije. Kako bi se nadoknadio nutritivni status, primjenjuju se enteralni ili parenteralni način prehrane. Kada god je pacijent u mogućnosti uzimati hranu normalnim putem, potrebno je poticati. Enteralna prehrana je unošenje tekuće hrane ili tvornički pripremljenih enteralnih pripravaka korištenjem nazogastričnih ili nazojejujalnih sondi koje se postavljaju u želudac, dvanaesnik ili jejunum. Koriste se i stome koje se postavljaju na želudac, gastrostom ili na jejunum, jejunostoma. Primjenjuje se u stanjima narušene svijesti, malignih bolesti, otežanog gutanja i drugih bolesti ili indikacija. Primjenom enteralne prehrane prevenira se atrofija crijevnih resica. Parenteralna prehrana je unos svih hranjivih tvari krvožilnim putem, a provodi se perifernim venskim kateterom ili putem centralnih venskih katetera. Može biti totalna ili djelomična što ovisi o potrebama pacijenta. Totalni oblik je kada se sve potrebe organizma za hranjivim tvarima nadoknađuju isključivo krvožilnim putem, dok je djelomični kada se određene potrebe organizma nadoknađuju krvožilnim putem, a preostali oralnim ili enteralnim putem. Hidracija je potrebna za održavanje svih funkcija u organizmu. Kod pacijenata koji nisu u mogućnosti uzimati tekućinu na usta, moguće je primijeniti parenteralni način. Parenteralni načini su supkutana infuzija ili hipodermokliza, intravenska infuzija perifernim venskim putem ili putem centralnih venskih katetera. Ako pacijent ima postavljenu sondu, hidracija se može vršiti enteralnim načinom. Supkutana hidracija je tehnika kojom se tekućina unosi u potkožno tanko tkivo pomoću male tanke kanile, a primjenjuje se u blago do umjereno dehidriranih te pothranjenih bolesnika.