Koronarne bolesti su sve češće prisutne u općoj populaciji. Najčešće se liječe perkutanom koronarnom intervencijom, no kod određenih pacijenata je potrebna kirurška revaskularizacija miokarda. Cilj operacije je smanjiti rizik od iznenadne smrti, prevenirati infarkt, poboljšati kontraktilnost miokarda. Dugoročni ishodi nakon kirurške revaskularizacije ovise o složenosti same operacije i čimbenika rizika koji su prisutni kod pacijenata. Postoperativne plućne komplikacije su vrlo učestale nakon kardiokiruškog zahvata, javljaju se zbog: korištenja opće anestezije, sternotomije i korištenja uređaja za izvantjelesnu cirkulaciju. Pneumotoraks se opisuje kao prisutnost zraka u prsima. Važno je na vrijeme prepoznati pneumotoraks u postoperativnog periodu. Nakon kardiokirurškog zahvata može se javiti zbog izravne ozljede pluća tokom zahvata, barotraume ili zbog postavljanja centralnog venskog katetera. Kako bi se pneumotoraks liječio postavlja se drenaža u pleuralni ili medijastinalni prostor kako bi se uklonio višak zraka. U radu je vrlo važno da medicinske sestre/tehničari znaju skrbiti o pacijentima nakon kardiokirurškog zahvata i s različitim vrstama drenaža. Osobito je značajno da na vrijeme prepoznaju poteškoće i komplikacije koje se javljaju kod pacijenta nakon operativnog zahvata.