Demenciju kao sindrom karakterizira dobna dispozicija prema ljudima starijim od 65 godina, koja progresivno raste s dobi, no može se javiti i među mlađim osobama, najčešće posljedično moždanom udaru. Postoje različite vrste demencija, a najpoznatija je Alzheimerova demencija, vrlo spora i progresivna bolest s promjenama u pamćenju i kognitivnim poremećajima, poput agnozije, apraksije i afazije. Uzrok nastanka je nepoznat, no postoje čimbenici rizika, za koje je kroz niz godina i istraživanja dokazana velika uloga u nastanku same bolesti. Jedan od glavnih čimbenika rizika za nastanak Alzheimerove demencije je genetska predispozicija, kao i hipertenzija te pretilost, osobito u srednjoj životnoj dobi. Druga najučestalija vrsta demencija je vaskularna demencija, bolest s izraženim kognitivnim poremećajem, no gubitak pamćenja kod nje manje je izražen nego kod Alzheimerovog tipa. Vaskularna demencija nastaje posljedično nekoj od cerebrovaskularnih bolesti. Pošto sve vrste demencija uzrokuju slabije kognitivno funkcioniranje, kardiovaskularne bolesti i njezini čimbenici rizika vrlo su usko povezani s nastankom demencija. Hipertenzija uzrokuje narušavanje kognitivnih i funkcionalnih sposobnosti pacijenata stoga je terapija visokog sistoličkog tlaka izrazito bitna mjera prevencije za smanjenje rizika od nastanka demencije. Potpuno je izlječenje od demencije nemoguće pa je izrazito važna uloga medicinske sestre koja, kroz edukaciju mladih i svoje intervencije navedene u prikazu slučaja, uvelike može poboljšati život pacijenta i usporiti kognitivno propadanje, što su ujedno i najbitniji ciljevi u liječenju osoba oboljelih od demencija. U radu je opisana pacijentica s dijagnozom F06.9., što predstavlja neoznačene duševne poremećaje vezane uz oštećenje i disfunkciju mozga i fizičku bolest, te je izrađen plan zdravstvene njege. U evaluacijama sestrinskih dijagnoza uočljivo je da su neki ciljevi kroz intervencije postignuti, neki djelomično postignuti, a neki u potpunosti nisu postignuti.