Djeca sa posebnim potrebama su dio svakodnevnice, iako često puta to ne vidimo. Rano djetinjstvo bi trebalo biti temelj odrastanja, jer to je period kada se svatko dijete razvija i usmjerava. Cilj ovog rada bio je prikazati kako djeca sa posebnim potrebama doţivljavaju školske brige i kako se nose sa njima. Istraţivanje je provedeno u obliku anonimnog upitnika koji je podijeljen učenicima sa nekim od oblika poteškoća u razvoju, koje su propisane prema Drţavnom pedagoškom standardu predškolskog odgoja i obrazovanja. Anketa je sadrţavala 16 jednostavnih pitanja koja su bila koncipirana tako da je sadrţaj bio razumljiv učenicima u prvom i u osmom razredu.Rezultati su pokazali da učenici najviše problema imaju sa paţnjom na nastavi te poteškoćama u čitanju i pisanju. Zadovoljni su sa odnosom drugih učenika i učitelja prema njima, gradivo u školi je teško pa im je potrebna pomoć učitelja i roditelja te nemaju vremena za izvannastavne aktivnosti. Prostor i izvoĎenje nastave su djelomično prilagoĎeni, osjećaju se prihvaćeno i vole ići u školu, i što je najvaţnije ne smatraju se da su drugačiji od ostalih učenika. Neke od poteškoća se mogu izbjeći i to tako da se u najranijoj dobi bavi djetetom i uči kroz igru. Djeca su budućnost svijeta i sva ulaganja u njih će se isplatiti.