Virus humane inunodeficijencije (HIV) vrsta je retrovirusa koji djeluje napadajući limfocite T koji tvore imunološki sustav čovjeka. HIV često dovodi do razvoja AIDS-a ili Sindroma stečene imunodeficijencije. HIV je oboljenje koje se najčešće prenosi spolnim putem, a drugi rizični čimbenik ubraja intravenske ovisnike. Uz neadekvatno otkrivanje bolesti i odgodu liječenja, HIV možemo gledati kao smrtonosnu bolest koja je unatrag 25 godina uzrokovala više od 25 milijuna smrtnih slučajeva. Pandemija COVID-19, započeta 2020. godine, znatno je utjecala na otkrivanje i tretiranje HIV-a jer je u određenim zemljama odaziv na testiranje pao za oko 41 %. Vrijeme od trenutka zaraze pa sve do pojave ozbiljnog narušavanja funkcija imunološkog sustava varira od osobe do osobe, no prosjek je 8 - 10 godina. Prvo razdoblje koje ukazuje na inficiranost traje 3 do 6 tjedana označavajući priliku za rano otkrivanje HIV-infekcije. Aktivni antivirusni tretman nazvan HAART najdjelotvornija je metoda liječenja HIV-a. Kako bi se izbjeglo liječenje i općenito zaraza HIV-om, potrebno je razmotriti metode prevencije, ponajprije edukaciju populacije o stvarnim rizicima i načinima prenošenja. Stigmatizacija spolno prenosivih bolesti označava primjenu socijalne sile nad pojedincima koji se posljedično ograđuju od društva. Često obilježje društvene stigmatizacije je nedovoljno znanja o bolesti, stoga je iznimno važno educirati populaciju i odrediti jasne zakone i pravila koji se odnose na HIV-pozitivne osobe. Najugroženiju skupinu predstavljaju žene i djeca čija prava još nisu definirana u određenim zemljama. Zdravstveni sustav računa na svoje djelatnike koji imaju veliku ulogu u educiranju populacije o određenim bolestima, pa tako i o HIV-u. Medicinske sestre predstavljaju prvi red uspostavljanja optimalne njege za sve bolesnike jednako. Stručnost i profesionalnost karakteristike su potrebne za dobru komunikaciju s HIV-pozitivnim osobama. Rezultati ankete u ovome radu naginju pozitivnom pogledu na stupanj stigmatizacije HIV-pozitivnih osoba, no još uvijek postoje zabrinjavajući čimbenici koji se odnose na nedostatak općeg znanja o postojanju lijekova, načinima prijenosa i simptomima HIV-a.