Pojam ispravnog postupanja s djetetom prvi puta se upotrijebio 1940-tih godina kao nadopuna postojećim fizioterapijskimvježbama koje su svoju primjenu pronašle kod neurorizične djece sukladno Bobath konceptu koji se zasniva na individualnoj terapiji i ublažavanju motoričkih poteškoća ili poteškoća u kretanju nastalih kao posljedica bolesti neurološkog sustava, a kao glavni cilj navodi se ponovno učenje određenih pokreta, aktivnosti prisutnih u svakodnevnom životu i držanja tijela kroz primjere optimalnog izvođenja od strane stručnjaka fizioterapije. Ispravno postupanje s djetetom označava pravila ispravnog postupanja i postavljanje djeteta u određeni položaj od strane roditelja ili skrbnika, a obuhvaća preporučene smjernice stručnjaka o pravilnom načinu izvođenja određenih kretnji roditelja tijekom izvođenja jednostavnih aktivnosti zastupljenih u svakodnevnom životu, kao što su boravak djeteta na leđima, podizanje, spuštanje, držanje, nošenje, presvlačenje, previjanje, hranjenje i podrigivanje kako bi se moglo utjecati na optimalan psihofizički razvoj djeteta. Koncept ispravnog postupanja s djetetom prisutan je niz godina i iako je njegova primjena od strane roditelja u kontinuiranom porastu, smatra se kako primjena još uvijek nije dosegla razinu koja se smatra zadovoljavajućom zbog čega je edukacija roditelja, članova obitelji i ostalih zdravstvenih i nezdravstvenih stručnjaka od velike važnosti.