Osobe s invaliditetom je svaka osoba koja zbog određenog oštećenja pod utjecajem različitih čimbenika odstupa od očekivane fiziološke struktura i uobičajenog svakodnevnog funkcioniranja. Prema Hrvatskom registru o osobama s invaliditetom određeno je devet kategorija osoba s invaliditetom u koje se ubrajaju i osoba s oštećenjem vida. Oštećenje vida odnosi se na sljepoću i slabovidnost, čiji stupanj ovisi o preostaloj oštrini vida i širini vidnog polja. Cilj završnog rada je na temelju prikaza slučaja prikazati proces zdravstvene njege i ukazati na kvalitetu i aspekte života osoba s oštećenjem vida. Pristup osobama s oštećenjem vida temelji se na osiguravanju jednakih zdravstvenih usluga bez obzira na stupanj invaliditeta, savjetovanju o osnovnom hendikepu i načinima liječenja i rehabilitacije te upućivanje u njihova prava. Medicinska sestra/tehničar se u svom radu s osobama s oštećenjem vida susreću s nekoliko glavnih sestrinskih dijagnoza prema kojima se određuju potrebne intervencije – visok rizik za pad, visok rizik za dehidraciju, pothranjenost, kronična bol, socijalna izolacija, anksioznost, smanjena mogućnost brige za sebe u vezi s oblačenjem, higijenom, hranjenjem i eliminacijom. Osobe s oštećenjem vida svakodnevno se suočavaju s brojnim preprekama na koje je nužno ukazati kako bi se proučila kvaliteta života svakog pojedinca. Uloga medicinske sestre/tehničara u poboljšanju kvalitete života osoba s oštećenjem vida očituje se u poštivanju temeljnih ljudskih načela i prava na zdravstvenu skrb te u ostvarivanju veće samostalnosti u svakodnevnim aspektima života. Samo neki od aspekata na temelju kojih se može ispitivati kvaliteta života osoba s oštećenjem vida su svakodnevne aktivnosti poput kretanja, brige za sebe, obavljanja kupovine i drugo, zatim zdravstveni i socijalni aspekti, rekreacijske aktivnosti i mogućnost zapošljavanja osoba s invaliditetom.