Pod pojmom dijabetičkog stopala podrazumijevaju se promjene koje nastaju međusobnim djelovanjem dijabetičke neuropatije i angiopatije. Kao rezultat tog djelovanja nastaju deformacije, ulceracije, gangrena i moguća amputacija stopala i ekstremiteta kao završni ishod. Sve više literaturnih izvora navodi dijabetičko stopalo kao sindrom, što podrazumijeva sve novonastale patološke promjene na stopalu rezultatom šećerne bolesti ili komplikacija koje ona uzrokuje. Dvije su vrste: neuropatsko i ishemično stopalo, no često se javljaju i u kombinaciji, ovisno o uzročnim čimbenicima koji dominiraju. Prevencija nastanka bilo kakvih oštećenja na donjim ekstremitetima te razvoj dijabetičkog stopala ključ je liječenja ovog stanja. Pod tim se podrazumijeva provođenje preventivnih mjera, edukacije, ali i kontrolnih pregleda kako bi se pogoršanje stanja pravovremeno prepoznalo i adekvatno interveniralo. Zbog povećane učestalosti pojave dijabetičkog stopala među dijabetičarima te visina troškova koje liječenje uključuje, važno je staviti naglasak na primarnu, sekundarnu i tercijarnu prevenciju. Tu ključnu ulogu ima medicinska sestra kao zdravstveni djelatnik koji je konstantno prisutan uz bolesnika tijekom bolničkog liječenja, ali i nakon otpuštanja iz zdravstvene ustanove kroz postupke kućne njege te patronažne službe. Medicinska sestra ima veliku ulogu u primjeni lokalne terapije kod pojava ulceracije na stopalima. Dio je multidiscipliniranog tima te zajedno s liječnikom sudjeluje u odabiru tretmana rane i obloge tijekom previjanja, a da bi to mogla mora poznavati pravila njege kože, pojedine stadije kroničnih rana i komplikacije. Važno je provoditi predložene terapijske mjere te pravovremeno prepoznati pogoršanje stanja radi adekvatne intervencije.