Akutni respiratorni distres sindrom nastaje kada se u alveolama pluća nakuplja tekućina. Višak tekućine u plućima znači manje kisika koji dolazi u krvotok, te zbog toga dolazi do višestrukog zatajenja ostalih organa. Obično se javlja kod ljudi koji su već kritično bolesni ili kod ljudi koji su doživjeli traumu. Glavni simptom akutnog respiratornog distres sindroma je kratkoća daha. Što se tiče samog postavljanja dijagnoze ARDS-a nema jedinstvenog testa ili metode za utvrđivanje ili isključivanje akutnog respiratornog distres sindroma. Liječnik dijagnosticira ARDS na temelju povijesti bolesti, fizikalnog pregleda i raznih dijagnostičkih testova. Fizikalni pregled se temelji na auskultaciji pluća stetoskopom kako bi se čulo specifično pucketanje pluća, također ukoliko pacijent ima plavkastu boju usana ili kože koja upućuje na nisku razinu kisika u krvi doktor može posumnjati na ARDS. Akutni respiratorni distres sindrom ima i dalje visoki postotak smrtnosti stoga je vrlo bitno pravodobno uočiti simptome bolesti, postaviti točnu dijagnozu te krenuti sa terapijama koje su opisane u radu. Rizik od smrti raste sa dobi pacijenata i stadiju bolesti. ARDS-om se prema stadijima dijeli na blagi, umjereni i teški, a temelji se na stupnju hipoksije, odnosno s obzirom na omjer parcijalnog tlaka kisika u arterijskoj krvi (PaO2), te frakcije udahnutog kisika (FiO2).