Srčana dekompenzacija je bolest srca koja ,ako se ne liječi, uzrokuje daljnje zatajenje ostalih sustavnih funkcija (dišni sustav, mokraćni sustav). Prema brzini kliničke manifestacije, srčana dekompenzacija se može podijeliti na akutnu i kroničnu srčanu dekompenzaciju. Čimbenici koji utječu na razvoj bolesti su: pretilost, duševni stres, neprimjereni tjelesni napor, trudnoća, tahikardija, bradikardija, vrućica, povećan unos soli, dehidracija i hiperhidracija. Najčešće se srčana dekompenzacija javlja kao posljedica infarkta miokarda. Osim toga javlja se i kao posljedica arterijske hipertenzije i dilatacijske kardiomiopatije. Simptomi i znakovi bolesti su: nepodnošenje napora, umor, dispneja, edemi, akutni edem pluća, sistemska venska kongestija, hidrotoraks i ascites. Dijagnostičke pretrage koje se provode kako bi se utvrdila srčana dekompenzacija su: EKG, holter EKG-a, rendgenski snimak srca i pluća, ehokardiografija, magnetska rezonancija, ergometrijska testiranja te hematološko-biokemijske pretrage. Liječenje bolesti ovisi o tome je li srčana dekompenzacija akutna ili kronična. Lijekovi koji se koriste u liječenju su: kisik, diuretici, vazodilatatori, inotropi, vazopresori i niskomolekularni heparin. Prevencija bolesti ima bitnu ulogu jer pravovremenom korekcijom rizičnih čimbenika može se odgoditi ili spriječiti razvoj srčane dekompenzacije. Veoma bitnu ulogu ima medicinska sestra/tehničar jer je upravo ona prva osoba s kojom bolesnik komunicira. Upravo zbog toga medicinska sestra/tehničar mora imati dobro razvijene vještine kao što su komunikacija, empatija, suosjećanje, razumijevanje potreba i osjećaja bolesnika i dobro razvijene sestrinske vještine.