Palijativna skrb započinje nakon hospicijskog pokreta koji je imao jak utjecaj na sam proces rada i razvoja nove grane moderne medicine. Umirući pacijenti prolaze kroz teško razdoblje. Od spoznaje da imaju neizlječivu bolest javljaju im se razni osjećaji poput: gnjeva, ljutnje, tuge, depresije i drugih. Palijativna skrb odnosi se na zbrinjavanje bolesnika u terminalnoj fazi bolesti, odnosno na bolesnike koji su u završnom stadiju bolesti i života. U radu je prikazan slučaj pacijenta u terminalnoj fazi bolesti (karcinomo pluća). Opisan je tijek hospitalizacije, provedene sestrinske dijagnoze, palijativna skrb u obiteljskom domu. Bitnu ulogu ima podrška obitelji i medicinskog osoblja. Kada se bolesnicima više ne može vratiti zdravlje s kurativnom medicinom tada se pruža palijativna skrb. Glavni cilj palijativne skrbi je pružiti dostojanstvenu i mirnu smrt, reducirati bol i stvoriti odnos povjerenja s umirućim pacijentom. Komunikacija u palijativnoj skrbi predstavlja neizostavan dio rada koji uvelike pomaže u ostvarenju dobre palijativne skrbi s kojom se stvara odnos povjerenja.