Palijativna skrb obuhvaća brigu o pacijentu čija bolest ne reagira na liječenje. Posebna se važnost pridaje olakšavanju ne samo boli već i drugih simptoma kao i psiholoških, socijalnih i duhovnih teškoća. Interdisciplinarni pristup palijativnu bolesniku, a i njegovoj obitelji u svim aspektima ljudskog bića, glavna je odlika palijativne skrbi. Njen se koncept temelji na zbrinjavanju potreba pacijenta neovisno o tome gdje se on nalazi, bilo u bolnici ili u vlastitom domu. Prisutna je prirodna ravnoteža u vidu afirmacije života s jedne strane, odnosno prihvaćanja smrti s druge. Smrt se ne ubrzava niti odgađa, a ujedno se nastoji očuvati najbolja moguća kakvoća samog života do neizbježne smrti. Medicinska sestra igra važnu ulogu u zbrinjavanju palijativnih pacijenata, svojom stručnošću kvalitetno pruža podršku kroz proces zdravstvene njege, kvalitetnim savjetom i odlikama dobrog slušatelja, primatelja poruke, te pružatelja utjehe u najtežim trenucima kako pacijentu tako i njegovoj obitelji. Kad se govori o palijativnoj skrbi, također valja spomenuti i neka druga moralna pitanja, koja u modernoj medicini nisu u potpunosti zaživjela, a to su pitanje duhovnosti i koja je uloga duhovnika u palijativnoj skrbi te distanazije, ali i samog smisla istih kod palijativnih pacijenata. Palijativnu skrb u Republici Hrvatskoj potrebno je razvijati kako bi se dostigli europski i svjetski standardi. Novim strateškim programom aktivno se radi na poboljšanju i sigurno je da palijativnu granu medicine u Hrvatskoj čekaju neki bolji dani.