Cilj mog završnog rada je prikazati suvremene spoznaje o prenatalnoj dijagnostici, ali i navesti moguće metode prenatalnog probira u Hrvatskoj u budućnosti, s naglaskom na biokemijskie biljege iz majčine krvi te usporediti osjetljivost i specifičnost različitih metoda prenatalnog probira u I. i II. tromjesečju trudnoće . Kriteriji za probir kod trudnica su uspjeh otkruivanja u 75% uz najviše 5% pojave lažno pozitivnih rezultata. Vrste prenatalnog probiranja biokemijskih testova su: u prvom tromjesečju trudnoće kombinacija debljine nuhalnog nabora i biokemijskog 26 probira sa slobodnim BhCG-om i PAPP-A iz krvi u izračunu zajedničkog rizika. Potvrdna dijagnoza se mora potvrditi invazivnom tehnikom. U drugom tromjesečju trudnoće provodi se trostruki il dvostruki biokemijski probir. Dobrom psihofizičkom pripremom trudnice,te dobrom edukacijom, uz podršku partnera i obitelji antenatalna skrb će biti uspješno provedena. Prenatalnom dijagnostikom potrebno je izdvojiti visokorizične trudnice. Osnova antenatalne skrbi su redoviti pregledi, savjetovanja trudnice o higijeni i prehrani tijekom trudnoće, redoviti pregledi ultrazvukom, te psihofizička priprema za porod. Liječnik -ginekolog, medicinska sestra i trudnica moraju djelovati kao tim da bi stvorili pozitivnu okolinu. Osim samog liječnika i medicinske sestre, trudnica ima i vlastitu odgovornost brige o sebi. Dolaskom na kontrolne preglede poželjno je da trudnica pripremi i zabilježi pitanja koja je zanimaju, da bude otvorena i ne ustručava se pitati ono što je za nju važno. Medicinska sestra mora biti fleksibilna te zdravstvenu skrb prilagoditi svakoj trudnici posebno prema njezinim specifičnostima i potrebama.