Psihijatrijski bolesnici, osim poteškoća povezanih sa svojim primarnim oboljenjem, suočeni su i s teškoćama koji proizlaze iz njihove stigmatizacije u sredini u kojoj žive. Diskriminirajuća ponašanja, poput ograničavanja zdravstvene skrbi ili prava na obrazovanje i različitih situacija povezanih sa zapošljavanjem samo su neki do primjera koji mogu dodatno ugroziti psihičko i fizičko zdravlje stigmatiziranih osoba. Stigmatizacija dovodi do sniženja samopoštovanja te do osjećaja izolacije, usamljenosti i diskriminacije,što dodatno otežava liječenja primarne bolesti. Istraživanje koje je predmet ovog rada provedeno je na 64 studenata Stručnog studija Mehatronike i 68 studenata Stručnog studija Sestrinstva na Visokoj tehničkoj školi u Bjelovaru. Cilj istraživanja bio je ispitati postoji li razlika u stavovima studenata studija mehatronike i sestrinstva prema psihički bolesnim osobama. Ispitano je kakva su njihova dosadašnja iskustva u kontaktu sa psihičkim bolesnim osobama, kao i smatraju li psihičke bolesnike agresivnima i opasnima te imaju li u sebi određenu dozu straha prema istima. Istraživanje je pokazalo kako ne postoji značajnija razlika između stavova studenata mehatronike i sestrinstva prema psihički oboljelim osobama. Tome pridonosi činjenica da su svi studenti sestrinstva prošli temeljnu edukaciju o psihičkim bolestima, dok se većina ispitanika studija mehatronike se u privatnom životu susrela sa psihički bolesnom osobom. Većina studenata sestrinstva i mehatronike dijeli stav da su oboljeli od psihičke bolesti bespravno diskriminirani i da su vrlo često zakinuti za osnovna ljudska prava. Iako studenti mehatronike nisu prošli edukaciju, pruženu studentima sestrinstva, može se zaključiti da još uvijek postoji određen postotak ljudi, iako u manjini, koji imaju određene predrasude prema psihički oboljelim osobama. Iznimno je potrebno da zdravstveni djelatnici budu ti koji će sa svojim znanjem i iskustvom otkloniti pogrešno usvojene stavove u zajednici.