Starijim se osobama (prema definiciji Svjetske zdravstvene organizacije) smatraju osobe u dobi od 60 do 75 godina, starima od 76 do 90, a veoma starima one koje su prešle dobnu granicu od 90 godina. Povijesno, mijenjale su se uloge i značaj starijih osoba u društvu. Učestale su i brojne, uglavnom negativne, predrasude prema starijim osobama i one mogu u znatnoj mjeri utjecati na njihovo ponašanje. Proces ubrzanog starenja vrlo je prisutan u Republici Hrvatskoj. Prema najnovijim demografskim pokazateljima, naša se zemlja ubraja među države s visokim udjelom starog stanovništva. Skrb o starijim osobama može biti institucionalna i izvaninstitucionalna, a obuhvaća širok raspon socijalnih usluga koje se pružaju korisnicima. Zakonodavni okvir osnivanja i rada domova za starije i nemoćne osobe, te općenito socijalna skrb u Republici Hrvatskoj, utemeljeni su na Zakonu o socijalnoj skrbi, Zakonu o ustanovama i Pravilniku o minimalnim uvjetima za pružanje socijalnih usluga, te Obiteljskom zakonu i Zakonu o udomiteljstvu. Najvažniji strateški dokument predstavlja Strategija socijalne skrbi za starije osobe u Republici Hrvatskoj za razdoblje 2014. - 2016. Osnivanje domova za starije i nemoćne osobe za fizičku ili pravnu osobu složen je i dugotrajan postupak, a definirana financijska konstrukcija, zapošljavanje kvalitetnog osoblja te ispunjavanje minimalnih uvjeta za pružanje socijalnih usluga osnovni su preduvjet za početak rada i daljnje uspješno poslovanje. Osobnim doprinosom svakog pojedinca koji se bavi pružanjem usluga socijalne skrbi, bilo kao vlasnik ili zaposlenik doma, u institucionalnom ili izvaninstitucionalnom okviru, može se život starijih osoba, odnosno korisnika socijalnih usluga, učiniti znatno boljim i kvalitetnijim.