Šećerna bolest ili diabetes mellitus je najčešća bolest metabolizma ugljikohidrata koju obilježava povišena koncentracija glukoze u krvi. Bolest se smatra značajnim javnozdravstvenim problemom i raširena je u cijelom svijetu. Epidemiologiju šećerne bolesti posljednjih je desetljeća obilježio izraziti porast broja oboljelih uzrokovan ponajprije načinom života, porastom prekomjerne tjelesne težine te fizičkom neaktivnošću populacije. Tijek šećerne bolesti okarakteriziran je brojnim akutnim i kroničnim komplikacijama. Kronične komplikacije uzrokovane su inzulinskom rezistencijom ili nedostatkom inzulina, u kombinaciji s dugotrajnom hiperglikemijom i dislipidemijom te poremećajima drugih metaboličkih putova. Kronične komplikacije šećerne bolesti odgovorne su za većinu morbiditeta i mortaliteta povezanih s bolešću. Za oboljele od šećerne bolesti zdravstvenu skrb je potrebno usmjeriti prema poboljšanju kvalitete zdravstvene zaštite i poboljšanju kvalitete života oboljelih osoba. Liječenje šećerne bolesti uključuje istodobnu farmakološku intervenciju s promjenom načina života. Za to je potrebna edukacija bolesnika o promjenama životnih navika kao i njegovo uključivanje u samokontrolu bolesti. Samokontrola je sastavni dio učinkovite terapijske intervencije u liječenju šećerne bolesti. Medicinska sestra kao član multidisciplinarnog zdravstvenog tima sudjeluje u dijagnosticiranju, liječenju i zbrinjavanju bolesnika sa šećernom bolesti. Pri liječenju šećerne bolesti najvažnije je pružiti odgovarajuću, individualnu i potpunu zdravstvenu njegu. Temelj liječenja svih oboljelih od šećerne bolesti je edukacija koju provodi medicinska sestra, čija je svrha osposobiti bolesnika da postigne optimalnu regulaciju bolesti kako bi se razvoj kroničnih komplikacija bolesti spriječio ili barem odgodio.