Downov sindrom je genetski poremećaj uzrokovan dodatnim kromosomom 21, što rezultira blagom retardacijom i karakterističnim fenotipskim značajkama. U 21. stoljeću došlo je do značajnog podizanja svijesti o ovom poremećaju, što je dovelo do osnivanja udruga poput Hrvatske udruge za sindrom Down, Globalne zaklade za Downov sindrom i Europske udruge za Downov sindrom. Svjetski dan Down sindroma obilježava se 21. ožujka, simbolizirajući jedinstvenu prirodu sindroma. Downov sindrom poznat je od 1838. godine, ali njegov točan uzrok ostaje nepoznat. Čimbenici koji utječu na moguće genotipske promjene su dob majke, pri čemu je veća vjerojatnost pojave kod starijih majki. Međutim, učestalost Downovog sindroma u djece do 20 godina znatno je manja nego u starijoj populaciji. Točan uzrok još uvijek nije poznat, ali se poremećaj aktivno istražuje. Roditelji bi trebali biti informirani o posljedicama Downovog sindroma tijekom dijagnoze, uključujući prihvaćanje situacije i razumijevanje njezinih implikacija na njihove živote. Djeca s Downovim sindromom ne bi smjela omalovažavati svoju vrijednost, jer su djeca kao i sva druga. Zahtijevaju više vremena i posvećenosti, ali imaju prava kao i svako drugo dijete. Treba se pozabaviti smanjenim imunitetom i većom sklonošću ozbiljnim stanjima. Uloga medicinske sestre je educirati roditelje i obitelj o stanju, pružajući podršku i razumijevanje tijekom prvih dana. Prije izlaska iz bolnice trebaju obaviti dodatne pretrage s obzirom na slabiji imunitet.