Aspiracija stranog tijela čest je uzrok smrti u dječjoj dobi i jedan od najčešćih uzroka posjeta hitnoj službi. Klinička slika aspiracije stranog tijela uvelike varira što može utjecati na pravovremeno i točno postavljanje dijagnoze, što posljedično utječe na ishode liječenja. Uspješnost liječenja ovisi o vrsti, veličini i konzistenciji stranog tijela, lokaciji u dišnom putu i vremenskom razdoblju od aspiracije do javljanja liječniku, o čemu također ovisi i rizik od oštećenja dišnog puta. Procjena pacijenta nakon aspiracije stranog tijela uključuje uzimanje anamnestičkih podataka, fizikalni pregled, inspekciju i auskultaciju dišnih putova i disanja, te slikovne pretrage ako su dostupne. Postupci koji se provode kod aspiracije stranog tijela ovise o stanju pacijenta, razini opstrukcije dišnog puta, stanju svijesti i suradljivosti prilikom procjene i liječenja. Klinička slika stranog tijela u dišnom sustavu različita je i može varirati od stanja bez simptoma do potpune opstrukcije dišnog puta i smrtnog ishoda ako se postupci liječenja ne provedu pravovremeno. Uzimajući u obzir da svaki predmet koji se može staviti u usnu šupljinu i nos može dovesti do aspiracije i gušenja, rizik za aspiraciju je izrazito visok, posebno u pedijatrijskoj populaciji. Javna edukacija odrasle populacije ključan je čimbenik u sprječavanju aspiracije stranog tijela, a edukacije moraju uključivati informiranje o predmetima i proizvodima koji mogu dovesti do gušenja, simptomima i znakovima gušenja te načinima kako pomoći osobi kod koje postoji strano tijelo u dišnim putovima.