Kemoterapija je najčešći i najučinkovitiji oblik sustavne terapije tumora. Dijelimo je na primarnu, adjuvantnu i neoadjuvantnu. Osnovne skupine citostatika su: alkilirajući spojevi, antimetaboliti, antitumorski antibiotici, mitotički inhibitori i inhibitori topoizomeraze.Primjena kemoterapije je praćena neželjenim posljedicama. Uporabom odgovarajućih zaštitinih sredstava dobar dio neželjenih posljedica može se spriječiti ili minimalizirati. Kemoterapija se najčešće ordinira intravenski. Druge mogućnosti su peroralnim putem, intraarterijskim putem, intratekalno, intrapleuralno, intraperitonealno, intraperikardijalno, intravezikalno, te primjenom direktno u kožu. Kod pacijenata oboljelih od karcinoma veliku ulogu ima i psihološka podrška njima bliskih ljudi, a isto tako i tima koji sudjeluje u liječenju. Bolesnik prolazi kroz faze. Prva faza je faza nevjerice I šoka, zatim faza u kojoj osjeća strah I nemir, faza povlačenja te faza prihvaćanja realnosti. Priprema kemoterapije odvija se na temelju radnih pravila i odredbi o radu s opasnim tvarima. Osoblje koje sudjeluje u pripremi mora biti dobro educirano i proći obuku o rukovanju citostaticima.