Kronične rane su danas jedan od velikih socioekonomskih i javnozdravstvenih problema. Danas je prisutan veliki porast kroničnih rana te je time zdravstveni sustav pod velikim opterećenjem zbog izrazito velikih troškova u liječenju rana. Liječenje rana treba biti za bolesnika učinkovito, jednostavno i manje bolno. No da bi se to moglo postići bitna je kontinuirana edukacija medicinskog osoblja i bolesnika, kao i njihovih obitelji. Za početak bitno je poraditi na prevenciji i edukaciji zdravstvenog osoblja radi adekvatnog zbrinjavanja bolesnika. Liječenju rane treba pristupiti holistički i individualno. U liječenju najveću ulogu ima obrada rane, odnosno postupak debridmana. To je osnovni postupak u liječenju rane, pomoću kojeg se uklanja nekrotično, devitalizirano i kolonizirano tkivo, odnosno tkivo koje polako zacjeljuje i samim time usporava postupak cijeljenja rane, s ciljem da se ubrza stvaranje granulacijskog tkiva i pospješi proces cijeljenja rane. Medicinske sestre/tehničari koji pružaju zdravstvenu njegu najviše su s pacijentima koji imaju neki oblik kronične ili akutne rane i potrebne su različite intervencije na području zdravstvene njege te učestali prevoj rane. Pravovremenim i sustavnim intervencijama prema pacijentu, aktualni i potencijalni problemi trebaju se svesti na minimum ili biti uklonjeni. Postoji nekoliko načina debridmana a to su: kirurški, autolitički, enzimski, mehanički, biološki. Metoda debridmana koji se primjenjuje zavisi od nekoliko čimbenika: o veličini i dubini rane, količini nekrotičnog tkiva, osnovnoj bolesti, mogućim komorbiditetima i općem zdravstvenom stanju pacijenta.