Abstract | Apneja je postpuni prestanak zračnog protoka gornjim dišnim putem u trajanju od minimalno 10 sekundi i jedan je od najčešćih uzroka nesanice. Karakterizirana je epizodama prekida disanja i do čitavu minutu te se osoba budi hvatajući zrak. Prema nekim istraživanjima procjenjuje se da od opstruktivnog apneičkog sindroma boluje oko 1 % ženske i otprilike 5 % muške populacije. Opstruktivni apneički sindrom nastaje kao zbog učestalog prestanka disanja (apneje), što posljedično rezultira fragmentarnim i lošim spavanjem. Opstrukcija se može javiti u bilo kojem dijelu gornjeg dišnog puta, no najčešće je lokalizirana na razini mekog nepca. OSA je povezana s pretjeranom pospanošću tokom dana, nedovoljnom količinom sna, prkomjernim umorom, kognitivnim poteškoćama i iznenadnim buđenjem uz osjećaj gušenja. Nastaje slabljenjem napetosti svih tjelesnih mišića, a posebice mišića u predjelu ždrijelne i usne šupljine i može se javiti u svim dobnim skupinama. Tijek bolesti nije agresivan, već se odvija polako, započevši s hrkanjem, prekomjernom pospanošću i krajnje slabljenjem mentalnih funkcija. Djeca koja pate od ovog sindroma zaostaju u razvoju, a u odraslih bolesnika mogu se javiti srčane tegobe, povišen krvni tlak i skloniji su nastanku moždanog udara. Liječenje može biti kirurško ili konzervativno. Usmjereno je na regulaciju ritma (buđenje i usnivanje), dužinu spavanja, povećanje tjelesne aktivnosti, liječenje nosne alergije, izbjegavanje konzumacije sedativa i alkoholnih pića i smanjenje tjelesne mase. Krucijalnu ulogu u ishodu liječenja imaju zdravstveni djelatnici, a posebice medicinske sestre koje najviše vremena provode s bolesnicima, o njima skrbe i educiraju ih tijekom hospitalizacije. Njihova je uloga neizmjerno važna u prevenciji i promicanju zdravlja i pozitivnog zdravstvenog ponašanja. Nadalje, u motiviranju i pružanju fizičke i psihičke potpore pacijentu sve dok ne stekne potrebno znanje, volju ili snagu potrebnu za osamostaljenje unutar zajednice. Od sestre se očekuje da kvalitetno primjenjuje stečeno znanje, vještine i kompetencije, pravovremeno prepoznaje sve novonastale promjene, potencijalne komplikacije kod bolesnika i organizira pružanje potrebne skrbi oboljeloj osobi. |