U svom diplomskom radu govorit ću o poslijeoperacijskim poteškoćama i komplikacijama. Poteškoće i komplikacije se mogu, ali i ne moraju javiti nakon operacijskog zahvata. Objasnit ću zašto dolazi do njih, na koji način mogu nastati nakon operativnog zahvata, nakon kojega postoperativnog dana se javljaju te na koji način medicinska sestra može spriječiti njihov nastanak. Svrha poslijeoperacijske skrbi je što prije postići stanje u kojem će pacijent samostalno zadovoljiti svoje potrebe. Zdravstvena njega pacijenta nakon operacijskog zahvata usmjerena je na praćenje pacijentovog stanja, otklanjanje i smanjenje tjelesnih simptoma i vrlo je važno na vrijeme prepoznati poteškoće i komplikacije. Posebno ću opisati svaku moguću poteškoću i komplikaciju koja može nastati nakon operacijskog zahvata te navesti važnosti sestrinske skrbi kod njih. Među poteškoćama se spominju bol, mučnina i povraćanje, žeđ, štucavica, abdominalna distenzija, poteškoće s mokrenjem, a među komplikacijama se nalazi šok, krvarenje, infekcija operativne rane, plućna embolija, respiratorne komplikacije, gastrointestinalne komplikacije i DVT. Sve te navedene poteškoće i komplikacije izazivaju jedan skup simptoma kod bolesnika, dok svaka osoba te simptome doživljava na svoj način. Prisutnost poteškoća i komplikacija ovisi o dobi pacijenta, općem stanju, psihičkoj i fizičkoj pripremi pacijenta prije operacijskog zahvata što znači da ne moraju biti prisutne kod svakog pacijenta. Medicinska sestra se brine za pacijenta prije operacijskog zahvata te je odgovorna da educira bolesnika i da provede dobru psihičku i fizičku pripremu pacijenta. Način edukacije bolesnika treba prilagoditi samom bolesniku i njegovim mogućnostima. Isto tako važno je da posjeduje određena znanja o operativnom zahvatu, mogućim poteškoćama i komplikacijama s ciljem pružanja odgovarajuće sestrinske skrbi.