Tema ovog rada je postporođajna depresija koju karakteriziraju nagle i dramatične promjene u svakodnevnom funkcioniranju žene. Ako se pravovremeno ne dijagnosticira i ne pristupi njenom tretiranju, može dovesti i do postporođajne psihoze koja se, pak, smatra hitnim stanjem pa treba neodgodivo pristupiti psihijatrijskom liječenju i intenzivnoj psihijatrijskoj skrbi. Nagle promjene raspoloženja nakon poroda najčešće su uzrokovane hormonskom neravnotežom. Rođenje djeteta stresogeni je događaj koji u ranjivih žena može biti i precipitirajući za razvoj psihičkih poremećaja u babinju (razdoblju nakon poroda). Naizmjenična razdoblja tuge i euforije traju oko sedam dana noako simptomi ne nestanu te se nastave pogoršavati, tada govorimo o težim psihičkim poslijeporođajnim poremećaja. U tu skupinu ubrajamo poslijeporođajnu depresiju i poslijeporođajnu psihozu te inačice navedenih dijagnoza s različitim težinama kliničke slike. Uloga medicinske sestre u timu koji skrbi o bolesnicama oboljelima od postporođajne depresije vrlo je značajna. Ona provodi najviše vremena s pacijenticom, skrbi o njoj i kao rodilji i kao psihijatrijskom bolesniku. Zbog kompleksnosti zdravstvenog stanjapacijentice/rodilje od medicinske sestre očekujemo neophodnu dodatnu edukaciju koja se poglavito odnosi na stjecanje kvalitetnih komunikacijskih vještina. Važnu ulogu u kontroliranju depresija i psihoza ima neposredna okolina rodilje, osobito utjecaj obitelji. Važnu ulogu ima i patronažna sestra koja obilazi rodilju u njenom domu u mjesecima neposredno nakon poroda, koja mora posebno pripaziti je li tamošnja situacija primjerena i pozitivna. Tek zajedničko djelovanje svih uključenih faktora može znatno umanjiti negativne aspekte neizbježnih hormonalnih promjena. Istraživanja su pokazala kako dijagnosticirani PPD kod majki može imati višestruke negativne posljedice po fizički, psihički, emocionalni i kognitivni razvoj djeteta te je stoga od izrazite važnosti tom problemu pristupiti ozbiljno i odgovorno za dobrobit cijele obitelji.