Abstract | Kronična rana je veliki javnozdravstveni i socioekonomski problem. Danas govorimo o rastućem trendu pojavnosti kroničnih rana i velikom opterećenju na zdravstveni sustav zbog dosta velikih troškova liječenja kroničnih rana. Kod liječenja kronične rane važno je da je isto što učinkovitije, jednostavnije te manje bolno za bolesnika, a da di se to moglo postići, važna je kontinuirana edukacija liječnika, medicinskih sestara i bolesnika. Ključno je prvo raditi na prevenciji, odnosno na tome da se rana uopće ne razvije, kao i na edukaciji zdravstvenog osoblja u cilju adekvatnog zbrinjavanja bolesnika s kroničnim ranama. Uloga medicinske sestre je izrazito važna i složena. Medicinska sestra je važan član multidisciplinarnog tima za pružanje zdravstvene skrbi za bolesnika s određenom vrstom kronične rane. Problemi identificiranja bolesnika kao i javljanje bolova tijekom previjanja, problemi u njezi rane, primjena kompresivne terapije, povezani su s pojavnosti kronične rane. Sva ta stanja primarna su točka svake medicinske sestre za planiranje učinkovitih intervencija u skrbi za kroničnu ranu. Osim u provođenju skrbi za bolesnika s kroničnom ranom, medicinska sestra je vrlo važna karika i u provođenju mjera prevencije. Dokazano je da psihosocijalni status bolesnika ima utjecaj na tijek liječenja i cijeljenje kronične rane. Pri tome je vrlo važno svakog bolesnika promatrati individualno i holistički mu pristupiti. U liječenju je najvažnija primarna obrada rane, odnosno uklanjanje devitaliziranog tkiva i omogućavanje fizioloških uvjeta cijeljenja rane. Nakon obrade rane upotrebljavaju se suportivna terapija u obliku obloga i vakuum terapije. Napretkom tehnologije danas postoji mnoštvo obloga koje su namijenjene za kronične rane te za njihovo vlažno cijeljenje. Vlažno cijeljenje je princip liječenja kronične rane tako da se rana održava u konstantno u vlažnom mediju uz odgovarajuću temperaturu i pH. Sve to utječe na kemijske i fiziološke činioce i u optimalnim uvjetima ubrzavaju cijeljenje rane. Prema stanju rane i okolne kože odabire se obloga (eksudat, infekcija). Suvremene obloge su: poliuretanski filmovi, hidrokoloidi, poliuretanska pjena/membrana, hidrokapilarne obloge, hidrogel, alginati, neljepljive kontaktne mrežice, obloge s dodacima, obloge s mekanim silikonom, kolageni, resorptivne terapijske obloge. |