Dekubitus ili dekubitalni ulkus je oštećenje kože koje nastaje uslijed dugotrajnog povećanog pritiska na određeni dio tijela. Na nastanak dekubitusa djeluju endogeni i egzogeni čimbenici i unatoč raznim antidekubitalnim pomagalima dekubitus ostaje veliki zdravstvenosocijalni problem. Glavni uzrok dekubitusa je dugotrajni lokalni pritisak na predilekcijska mjesta gdje se on najčešće i pojavljuje. Dekubitus može nastati bez obzira na položaj u kojem se bolesnik nalazi. Bitno je procjenjivati predilekcijska mjesta za nastanak dekubitusa i učinjene postupke evidentirati u sestrinsku dokumentaciju služeći se skalama za dekubitus. Educirano osoblje i kvalitetna njega, kao glavni korak u prevenciji dekubitusa, uključuje i mobilizaciju pacijenata te aktivno i pasivno vježbanje u krevetu. Dekubitus je progresivni proces koji, ako se ne prevenira pritisak, može dovesti do teških oštećenja kože i/ili potkožnih struktura. Razlikujemo četiri stupnja dekubitusa. Prvi stupanj karakterizira toplija koža od okolnih područja, crvenilo koje nestaje na pritisak, bol i pigmentirana koža. Drugi stupanj karakterizira zahvaćenost svih slojeva kože. Očituje se pojavom mjehura, erozije ili plitkog kratera. U trećem stupnju nalazimo promjene koje su već zahvatile i potkožje pa u ovom slučaju često nastaju infekcije. Kod četvrtog stupnja zahvaćeno je mišićno tkivo, a oštećenje može sezati sve do kosti ili je prekriveno nekrozom, tj. ranom kojoj se ne znaju granice dubine i širine. U prevenciji nastanka dekubitusa najvažniju ulogu imaju medicinske sestre i tehničari koji provode najviše vremena s bolesnikom. Oni trebaju procijeniti stupanj sklonosti nastanka dekubitusa pomoću raznih skala i prema tome planirati i provoditi prikladne intervencije za svakog pacijenta individualno. Ako se ne uspije prevenirati dekubitus, važno je što bolje tretirati postojeće stanje i ne dopustiti da se razvije teži stadij oštećenja.