Antipsihotici su lijekovi koji se koriste u liječenju simptoma psihotičnih poremećaja koji ograničavaju ili u potpunosti onemogućavaju svakodnevno funkcioniranje oboljelih. Dokazano su učinkoviti u suzbijanju simptoma shizofrenije, shizoafektivnih poremećaja i akutne faze bipolarnog poremećaja. Blokadom dopaminskih D2 receptora, antipsihotici ostvaruju pozitivan učinak na negativne, kognitivne i depresivne simptome bolesti. Konačan terapijski učinak antipsihotika ovisi o njegovu afinitetu za određene receptore. Iako su jako učinkoviti, antipsihotici istovremeno mogu izazvati brojne neželjene nuspojave koje zavisno o dozi i vrsti lijeka, dobi pacijenta i prisutnosti popratnih komorbiditeta, mogu biti blage, teške ili izrazito opasne za pacijenta. Rano prepoznavanje štetnih učinaka lijeka, edukacija oboljelih i njihovih obitelji, kontinuirani nadzor i praćenje učinkovitosti provedenih preventivnih mjera, samo su neke od zadaća medicinskih sestara tijekom institucionalnog zbrinjavanja oboljelih. U radu je opisana osnovna podjela antipsihotika, mehanizam djelovanja antipsihotika, indikacije i smjernice za njihovu primjenu te vodeće nuspojave antipsihotika i zadaće medicinske sestre u njihovu zbrinjavanju i pravovremenom prepoznavanju.