Elektrokonvulzivna terapija (EKT) je medicinski postupak koji se koristi u liječenju određenih teških psihičkih poremećaja. Postupak uključuje primjenu kontroliranih električnih impulsa na mozak pacijenta kako bi se izazvala kratkotrajna konvulzija. Povijest EKT-a seže u 1930-e godine, a kroz godine doživjela je brojna poboljšanja. Najčešće se koristi se u liječenju teških depresivnih epizoda i shizofrenije. Za primjenu EKT-a obavezno je da pacijent odnosno njegov skrbnik potpiše pisani pristanak. Provodi pod kratkotrajnom općom anestezijom i s mišićnim relaksansima kako bi se smanjili fizički simptomi napadaja i smanjio rizik od ozljeda. Postoje različite postavke elektroda s ciljem očuvanja učinkovitosti EKT-a uz minimiziranje kognitivnih nuspojava. Ova vrsta liječenja smatra se sigurnim i dobro podnošljivim postupkom bez apsolutnih kontraindikacija, iako zahtijeva poseban oprez kod određenih somatskih stanja. Smrtnost povezana s EKT-om je vrlo niska. Važnost i uloga medicinskih sestara u EKT-u uključuje pripremu pribora, pripremu pacijenta, njegov nadzor te asistiranje prilikom samog postupka, kao i pružanje emocionalne podrške i edukacije pacijenta te njegove obitelji. Njihovo znanje i stavovi o EKT-u su ključni za pružanje kvalitetne skrbi. Unatoč svojoj učinkovitosti, EKT je i dalje tretman koji izaziva kontroverze i stigmu, dijelom zbog svoje povijesti i načina prikazivanja u popularnoj kulturi. Međutim, moderna primjena EKT-a znatno se razlikuje od ranih metoda, s naglaskom na sigurnost, udobnost pacijenta i minimiziranje nuspojava.