Rani, brzi pristup cirkulaciji vitalan je kod bolesnika koji zahtijevaju hitno zbrinjavanje i primjenu terapije. Intraosealni vaskularni pristup je tehnika u kojoj se šupljina koštane srži koristi kao vaskularna ulazna točka i smatra se standardnom alternativom perifernom intravenskom pristupu i podržan je u glavnim smjernicama za reanimaciju. Ova tehnika vaskularnog pristupa preporučuje se u ranoj fazi reanimacije kod pedijatrijskih pacijenata i kritičnih stanja u odraslih u slučaju kada se ne može uspostaviti brz i adekvatan periferni pristup. Najčešće mjesto postavljanja intraosealnog puta je proksimalna tibija. Prije postavljanje intraosealnog puta potrebno je isključiti kontraindikacije, od kojih je najčešća prijelom koštanog mjesta. Intraosealni put postavlja se korištenjem mehaničkog koji stiskanjem okidača automatski postavlja intraosealnu iglu na odabrano mjesto punkcije. Nakon uklanjanja stileta provodi se provjera prohodnosti intraosealnog pristupa. Intraosealni put ne mora se ukloniti odmah nakon dobivanja odgovarajućeg venskog puta i ne smije se ostaviti u kosti duže od 24 sata. Lijekovi koji se primjenjuju intraosealnim putem su oni koji se primjenjuju intravenski, no brzina protoka je manja i ovisi o veličini igle, mjestu umetanja, veličini intraosealnog prostora i vrsti tekućine te stanju pacijenta. Intraosealni vaskularni pristup najčešće se postavlja u izvanbolničkom okruženju od strane tima izvanbolničke hitne medicinske službe, a mogu ga postaviti educirani liječnici i medicinske sestre/tehničari. Prosječno vrijeme izvođenja postupka je oko 20 sekundi i u 90 % slučajeva je uspješan, stoga se sve češće koristi kao dobra alternativa u primjeni tekućine nakon neuspješnog postavljanja perifernog venskog puta.