Cerebralna paraliza je trajni poremećaj koji nastaje u prenatalnom, perinatalnom ili postnatalnom razdoblju. Karakterizira ga nemogućnost kontrole motoričkih funkcija, poremećaj sposobnosti istraživanja, govora, učenja i postizanja samostalnosti. Cerebralna paraliza najčešći je invaliditet u djetinjstvu koji utječe na motoričku funkciju, a definira se kao skupina trajnih poremećaja razvoja kretanja i držanja, koji uzrokuju ograničenje aktivnosti. Simptomi uključuju abnormalne kontrakcije mišića, posturalne promjene, ograničenje kretanja i aktivnosti, senzorne poremećaje, poremećaje percepcije, kognicije, komunikacije i ponašanja. posljedično rezultiraju oštećenjem mozga tijekom ranog razvojnog razdoblja. Učinkovito liječenje i zdravstvena njega ključni su u poboljšanju kvalitete života oboljele osobe i djeteta, no da bi se isto postiglo važno je pravovremeno prepoznati prve znakove cerebralne paralize te proces liječenja započeti odmah po postavljanju dijagnoze. Djeca i odrasle osobe s cerebralnom paralizom u literaturi se definiraju kao osobe s posebnim potrebama, što znači da se suočavaju sa značajnim poremećajima govora i jezika, poremećajima iz autističnog spektra, senzornim, kognitivnim, emocionalnim i bihevioralnim poremećajima te nizom fizičkih poteškoća. Uloga medicinske sestre u skrbi za osobe s cerebralnom paralizom uključuje pružanje pomoći i podrške te provođenje edukacije oboljele osobe, članova obitelji i skrbnika, što su ključne intervencije u postizanju željenih ishoda i poboljšanju kvalitete života.