Poremećaji prehrane definiraju se kao trajno poremećen odnos prema hrani i izgledu vlastitog tijela, što rezultira značajnim oštećenjem fizičkog i mentalnog zdravlja te disfunkcionalnim obiteljskim i društvenim odnosima. Procijenjeno je da u RH boluje 35.000 - 45.000 osoba od poremećaja prehrane, većinskim dijelom adolescenata. Još uvijek nije poznat jedinstven uzrok nastanka ovakvih bolesti, ali se smatra da se javljaju kao rezultat socijalnih, psiholoških i bioloških čimbenika. Tu se ubrajaju obiteljski i društveni pritisak, emocionalna nestabilnost i poremećaji ličnosti. Najčešće je zahvaćen ženski spol u dobi od 10 - 30 godina, iako je s vremenom sve zastupljeniji i muški spol. Vjerojatno najznačajniju ulogu imaju mediji koji danas predstavljaju bijeg i utočište za mlade ljude. U virtualnom svijetu pronalaze svoje idole i odgovore na životne probleme, koji uglavnom nisu ispravni niti znanstveno utemeljeni. Pristup internetu, stres, ubrzan život i nedostatak znanja otežali su odgoj, promijenili obrasce ponašanje u negativnom kontekstu i napunili bolničke odjele djecom i odraslima s poremećajima u prehrani. Anoreksija i bulimija nervoza glavne su dijagnostičke kategorije poremećaja u prehrani. Njihov puni klinički oblik ujedno je i kronični, odnosno najteži oblik bolesti. Za anoreksiju nervozu karakteristično je odbijanje zadržavanja normalne tjelesne mase, a bulimija nervoza očituje se prekomjernom konzumacijom enormnih količina hrane u kombinaciji s kompenzacijskim ponašanjem, što uključuje povraćanje, prekomjernu tjelesnu aktivnost te primjenu laksativa. Prema podacima provedenih znanstvenih istraživanja, samo je 30 % osoba koje se odvaže potražiti profesionalnu pomoć. Zdravstvena njega osoba s bulimijom i anoreksijom nervozom izrazito je zahtjevna. Bolesnici nerijetko odbijaju suradnju, što se i očekuje u početnoj fazi liječenja. Često se isprepliću faze napretka i nazadovanja. Psihijatrijski poremećaji iziskuju dugotrajno, a ponekad i cjeloživotno liječenje i praćenje. Stoga je važno provoditi kontinuiranu edukaciju o zdravlju i očuvanju istog, ravnomjernoj prehrani te prevenciji nastanka ovih bolesti u okviru primarne zdravstvene zaštite. Potrebno je reagirati već pri pojavi prvih simptoma i uz stručnu pomoć izbalansirati prehranu i životne navike.