Maligne bolesti su zloćudni tumori koji se odnose na prisutnost malignih stanica koje u tijelu rastu nekontrolirano i kaotično, te se šire velikom brzinom iz dana u dan, a na svome putu uništavaju i zdrava tkiva. Najčešći tip raka kod djece je leukemija (akutna limfomatska ili akutna nelimfomatska). Ostale vrste raka kod djece su tumori središnjeg živčanog sustava, limfomi, solidni tumori i tumori zametnih stanica. Faktori rizika koji mogu uzrokovati maligne bolesti kod djece su genetski faktori ili obiteljska predodređenost za bolest, izloženost kancerogenu u maternici, duhanski dim, prethodna maligna bolest i nedostatak stanica koje sprječavaju razvoj maligne bolesti. Liječenje malignih bolesti provodi se kirurškim postupcima, citostatskom terapijom ili kemoterapijom i radioterapijom ili zračenjem. Citostatska terapija služi za liječenje malignih bolesti i sprječavanje rasta i širenja neoplazmi, ali također djeluje i na zdrave stanice, te spada u osnovni oblik sistemnog onkološkog liječenja. Prema vremenu primjenjivanja terapije i terapijskom cilju, kemoterapiju dijelimo na adjuvantnu kemoterapiju, neoadjuvantnu kemoterapiju i primarnu kemoterapiju. Najčešće neželjene posljedice citostatske terapije su: supresija koštane srži, mučnina i povraćanje, stomatitis, proljev, alergijske reakcije, lokalni neželjeni učinci, srčana toksičnost, plućna toksičnost, bubrežna toksičnost, neurološka toksičnost, oštećenje funkcije spolnih žlijezda i indukcija sekundarnih tumora. Radioterapija ili zračenje je sljedeća metoda liječenja malignih bolesti koja onemogućava razmnožavanje i daljnji rast stanica tako što ih ubija. Osim na bolesne, radioterapija djeluje i na zdrave stanice. Radioterapija se provodi na tri načina: vanjskim zračenjem, unutarnjim zračenjem i sistemskim zračenjem. U radu su navedene i sestrinske dijagnoze vezane za maligne bolesti, te sestrinske intervencije. Opisana je i palijativna skrb djece - aktivna i potpuna skrb o djetetovom tijelu, njegovom umu i duhu koja uključuje i podršku obitelji. Skrb započinje dijagnozom bolesti a nastavlja se bez obzira dobiva li dijete ili ne dobiva tretman protiv te bolesti. Na zdravstvenim radnicima je da procjene i ublaže djetetov fizički, psihološki i socijalni stres. Kada se radi o malignim bolestima, postoje i prava dugotrajno hospitalizirane djece koja su oboljela a to su prava iz zdravstva i prava iz obrazovanja. Zadnja cjelina u radu je komunikacija medicinskog osoblja s roditeljima oboljele djece koja podrazumijeva poštivanje privatnosti, pružanje potpore, osiguravanje dovoljno vremena za razgovor, te empatičnost.