Prva pomoć skup je postupaka kojima pomažemo unesrećenoj osobi sve do dolaska hitne medicinske pomoći. Ona podrazumijeva zbrinjavanje fizičkih ozljeda i stanja te pružanje pomoći osobama u stresnim situacijama. Za razliku od hitne medicinske pomoći, prvu pomoć primjenjuju sve osobe koje se zateknu na mjestu nesreće. Najvažnija znanja iz pružanja prve pomoći jesu prepoznavanje ugroženih vitalnih funkcija i njihovo zbrinjavanje. Prva pomoć prvi je korak u spašavanju ljudskoga života, smanjenju invaliditeta i povećanju izgleda za preživljavanje koji se nastavljaju u hitnom bolničkom prijmu. Cilj rada: procjena znanja i stavova opće populacije o osnovama pružanja prve pomoći. Ispitanici i metode: ispunjavanju anketnog upitnika pristupila je 221 osoba, od čega je 73,30% njih bilo ženskoga roda; 25,30% muškoga roda, a 1,40% ispitanih nije se željelo izjasniti o rodnoj pripadnosti. Rezultati: gotovo sve ispitane osobe smatraju da pravilno i pravovremeno pružena prva pomoć može uvelike pozitivno utjecati na zdravlje, stanje i ostatak liječenja unesrećene osobe, dok manji broj njih smatra da prva pomoć nema bitan utjecaj na daljnji uspjeh u liječenju i ozdravljenju unesrćene osobe. Zaključak: teorijsko i praktično znanje o pružanju prve pomoći nije usvojeno u dovoljnoj mjeri jer poznavanje prve pomoći nije obavezan dio obrazovnih kurikuluma ni uvjet za zapošljavanje na većini radnih mjesta. Najveći broj osoba nauči osnove pružanja prve pomoći u autoškoli, ali i to se znanje tijekom vremena izgubi jer nije usvojeno u dovoljnoj mjeri te nije prakticirano u manjim vremenskim razmacima kako bi se moglo održavati i nadopunjavati. Edukacija o prvoj pomoći trebala bi biti kontinuirana.