Dojenje predstavlja jednu od najvažnijih komponenti života novorođenčeta i predstavlja najzdraviji oblik prehrane u novorođenačkoj i dojenačkoj dobi. U prve dvije godine života dijete prehranom stječe temelje za daljnju borbu protiv infekcija, zaraznih i kroničnih bolesti, te uvjete za optimalan rast i razvoj. Majčino mlijeko je zlatni standard za prehranu nedonoščadi i donošene djece, a SZO i UNICEF preporučuju prehranu isključivo majčinim mlijekom u prvih šest mjeseci života djeteta i nastavak dojenja do minimalno druge godine života. Dojenje osigurava prehranu koja podržava rast i razvoj, te pomaže u zaštiti od brojnih bolesti, stoga se smatra vitalnim područjem javnog zdravlja. Dojenje ima važne prednosti za okoliš, jer ne zahtjeva nikakvu vrstu obrade i korištenja kemijskih konzervanasa, te se ne pakira, a samim tim se ne stvara otpad i smanjuje se onečišćenje okoliša. Izazovi povezani s dojenjem su brojni, a da bi se isti uspješno prevladali ključna je podrška i pomoć koju majke dobivaju od strane partnera, obitelji i zdravstvenih djelatnika. Uspostavljanje uspješnog dojenja prvenstveno zahtjeva uspostavljanje veze između majke i novorođenčeta, koja se uspostavlja odmah po rođenju, kontaktom koža o kožu u prva dva sata nakon poroda. Kontakt koža na kožu je ključan kako bi se uspostavila uspješna laktacija i pružila sigurnost i utjeha majci. Podrška dojenju od strane zdravstvenih službi ključna je u postizanju uspješnog dojenja, no organizacija pružanja podrške zahtjeva djelovanje na nacionalnoj razini, što uključuje definiranje zakonskih regulativa, financiranje i provođenje politika koje su usmjerene na poticanje dojenja. Poticanje dojenja zahtjeva provođenje edukacija i široku distribuciju obrazovnih materijala u tiskanom i elektroničkom obliku putem različitih medija. Važnost promocije dojenja je neupitna jer dojenje je ključno u zaštiti života djeteta i smatra se najvažnijom preventivnom intervencijom u smanjenju morbiditeta i mortaliteta dojenčadi na globalnoj razini.