Neurološke bolesti i poremećaji se karakteriziraju ograničenjima i sniženom razinom samostalnosti u provođenju svakodnevnih životnih aktivnosti i aktivnosti samozbrinjavanja. Neurološki bolesnici zbrinjavaju se u vlastitim domovima ako prisutno ograničenje nije toliko značajno, dok se u suprotnom zbrinjavaju u domovima za starije i nemoćne. U odnosu na težinu stanja bolesnika obitelj najčešće donosi odluku o smještanju bolesnika u dom za starije i nemoćne. Medicinske sestre u domovima za starije i nemoćne imaju ključnu ulogu u pružanju skrbi i zbrinjavanju neuroloških bolesnika, a cjelokupni proces zdravstvene njege temelji se na procjeni i prepoznavanju prisutnih problema bolesnika, te planiranju ciljanih intervencija i provođenju istih prema definiranom planu zdravstvene njege. Neurološki bolesnici imaju značajne kognitivne, bihevioralne, komunikacijske i fizičke potrebe koje su specifične i raznolike. Kompleksna neurološka stanja, slično drugim dugotrajnim bolestima, utječu na odnose između oboljele osobe i članova obitelji i bliskih osoba, no također utječu na odnos na razini medicinskih sestara i članova multidisciplinarnog tima koji sudjeluju u pružanju skrbi. Planiranje i upravljanje sestrinskom skrbi za neurološke bolesnike prvenstveno je usmjereno na postizanje optimalnog zdravlja i kvalitete života. Sestrinska skrb uključuje sveobuhvatne procjene, rješavanje promjena povezanih sa neurološkim deficitom i kroničnim stanjem, promicanje funkcionalnih sposobnosti i mobilnosti, kontrolu i primjenu terapije, te edukaciji i informiranje bolesnika i članova njegove obitelji o postupcima koji se provode i očekivanim ishodima.