Down sindrom je genetski poremećaj uzrokovan abnormalnom diobom stanica što rezultira potpunom ili djelomičnom kopijom kromosoma 21 koji uzrokuje razvojne promjene i fizičke značajke. Najčešće fizičke značajke su spljošteno lice, mala glava, kratak vrat, male uši, slab tonus mišića, široke i kratke ruke, kratki prsti, male šake i stopala, sitne bijele mrlje na šarenici oka i nizak rast. Dijagnoza se postavlja prenatalnim probirom nakon čega slijedi potpuna dijagnostička obrada. Kod osoba sa Down sindromom često se pojavljuju zdravstvene poteškoće kao što su srčane greške, teškoće probavnog sustava, bolest štitnjače, otorinolaringološki problemi, neurološke poteškoće, poteškoće hematološkog i imunološkog sustava, te poteškoće na lokomotornom sustavu. Kako bi razvoj djeteta bio što uspješniji potrebna je profesionalna pomoć da se roditelji uključe u programe rane intervencije koji su od izrazite važnosti u djetinjstvu jer djecu poučavaju govoru, socijalnim i spoznajnim vještinama te vježbaju uz pomoć stručnjaka. Važno je djecu s Down sindromom uključiti u redoviti odgojno-obrazovni sustav jer ih sredina potiče u realizaciji što boljih uspjeha i mogućnosti. Obitelj je glavni čimbenik u razvitku svakog djeteta, a posebno djeteta s Down sindromom o čemu zdravstveni radnici trebaju voditi brigu.