Abstract | Kao jedan od najzastupljenijih mikroorganizama u čovjeka koji može izazvati izrazito teške infekcije, ističe se Staphylococcus aureus. U suvremenoj mikrobiologiji Staphylococcus aureus rezistentan na meticilin (MRSA) zauzima značajno mjesto. U skupini različitih multirezistentnih bolničkih infekcija, gram-negativnih i gram-pozitivnih, S. aureus se dugo zadržava u prvom redu po učestalosti i raširenosti na globalnoj razini. Infekcija uzrokovana istim prenosi se dodirom, predmetima, hranom i zrakom, a izvor infekcije može biti sam bolesnik ili zdrava osoba kolonizirana stafilokokom (npr. zdravstveni djelatnik). U RH kontrola meticilin-rezistentnog zlatnog stafilokoka se temelji na smjernicama koje su primarno usmjerene kontroli, prevenciji i liječenju infekcija. Osnovni ciljevi su smanjenje širenja MRSA-e u izvanbolničkom i intrahospitalnom okruženju, kao i provođenje standardnih postupaka kontrole i prevencije u ambulantama obiteljske medicine, domovina za starije i nemoćne, bolnicama i kućnoj njezi. Smjernicama su vođeni svi zdravstveni djelatnici u izvanbolničkoj i bolničkoj zdravstvenoj zaštiti i članovi uprava svih zdravstvenih ustanova. Općepoznato pravilo u svakoj zdravstvenoj ustanovi je provođenje mjera zaštite, kao preventivno sredstvo nastanka bolničkih infekcija. Uloga zdravstvenih djelatnika, a posebice medicinskih sestara, koje najviše vremena provode uz bolesnika, je pravovremeno prepoznavanje rizičnih bolesnika i sukladno tome planiranje adekvatne zdravstvene njege. Prilikom planiranja preventivnih mjera kod širenja infekcija uzrokovanih MRSA-om, glavne sestrinske intervencije su usmjerene na redovito provođenje higijene ruku prema pravilima asepse, prikupljanje uzoraka za laboratorijsku i mikrobiološku analizu, primjenu zaštitnih mjera izolacije, korištenje zaštitne odjeće, dekolonizaciju opreme, okoline i kliconoša te edukaciju bolesnika i članova njihovih obitelji. |